
Uloga emocija u našem svakodnevnom životu je vrlo značajna. Emocije su odgovori na stimuluse iz spoljašnje sredine za koje smatramo da su važni. One nastaju procenom pojedinca o ličnom značenju nekog događaja i odnosom prema svojoj reakciji na taj događaj. Možemo ih definisati kao relacije između živog bića sa jedne strane i životne situacije sa druge strane, odnosno reakcije bića na životnu situaciju.
Adaptivna funkcija emocija
Funkcija emocija je adaptivna, jer svi mi težimo da uspostavimo sklad između svog unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta. One se javljaju u situacijama u kojima procenjujemo da je došlo do promene i one su rezultat te promene, ali i težnja da se uspostavi novi sklad. Emocije u velikoj meri utiču na naše ponašanje. Svakodnevno se mogu promeniti više puta kao odgovor na situacije u kojima se nalazimo. Sa druge strane naša emocionalna iskustva variraju po intenzitetu, u zavisnosti od važnosti događaja.
Kao ljudi, izgrađeni smo sa kapacitetom da iskusimo širok spektar emocija koje nam pomažu da se lako prilagodimo novim okolnostima, izazovima i prilikama. Na primer, ljutnja nas pokreće na akciju da prevaziđemo izazove jer se pojavljuje kao reakcija na nepravdu, bol ili frustraciju. Na taj način nam pomaže da bolje upoznamo sebe i shvatimo šta nam je važno. Dalje, strah nas upozorava na opasnost i uključuje naš sistem za borbu ili bekstvo. Tuga signalizira gubitak važnog objekta, osobe ili mesta i omogućava njegovo prihvatanje, itd.
Svako osećanje, bilo prijatno ili neprijatno, ima svoju funkciju i svrhu: odnosno svako osećanje može biti naša najbolja moguća reakcija u određenoj situaciji. Najćešće kada govorimo o osećanjima većina ljudi razlikuje pozitivna (prijatna) ili negativna (neprijatna) osećanja.
Pozitivne i negativne emocije
Pozitivne emocije se obično tumače kao prijatna ili pozitivna stanja koja nas motivišu da sledimo neko ponašanje usmereno ka cilju u skladu sa našim potrebama ili željama. One su unutrašnji signal koji nas podstiče da se uključimo u svoje okruženje i učestvujemo u aktivnostima. Bez njih mi bi najčešće bili nemotivisani da se bavimo svojim okruženjem. One su nam potrebne da bi smo efikasno funkcionisali, rasli i napredovali.
Pozitivne emocije ublažavaju uticaj stresnih događaja na sposobnost suočavanja. Ovo dalje utiče na psihičko i fizičko blagostanje, one umanjuju reaktivnost na stres i pomažu u oporavku od stresa. Utiču i na poboljšanje samoefikasnosti. Time povećavaju angažovanje, što dovodi do poboljšanja u poslovnom životu, fizičkom i mentalnom zdravlju, društvenim odnosima, itd.
Sa druge strane, negativne emocije su one koje obično ne smatramo prijatnim da doživimo. One se mogu definisati kao neprijatna stanja koja se javljaju kod pojedinaca kako bi izrazila negativan efekat prema nekom događaju ili osobi. Kada doživljavamo neprijatne emocije, ne bavimo se radnjama koje su u skladu sa našim vrednostima, a naše iskustvo ne zadovoljava naše potrebe.
Uloga prijatnih i neprijatnih osećanja
Ako nam je u osnovi neprijatno da doživljavamo negativne emocije, a prijatno i poželjno da doživljavamo pozitivne: da li su nam one negativne uopšte potrebne?
Neprijatna osećanja
Verovanje da su prijatna osećanja dobra i da im treba po svaku cenu težiti, a da su neprijatna osećanja loša i da ih treba po svaku cenu izbegavati i suzbijati je pogrešno. Osoba koja veruje da su neprijatna osećanja loša, sama će ova osećanja definisati kao problem. Zatim će na odgovarajuće načine pokušati da razreši problem, odnosno da se oslobodi neprijatnih osećanja. Na taj način se osoba udaljava od života. Zbog čega? Jer nisu problem neprijatna osećanja već su ona samo posledica ili signal postojanja problema u životnoj situaciji.
Kada osoba kao problem ne defniše ta neprijatna osećanja već problem vidi u situaciji koja je dovela do neprijatnih osećanja, tada ona dobija moć da ukloni razloge za neprijatna osećanja. Dobija mogućnost da promeni stimulusnu situaciju ili da je prihvati i pomiri se s njom.
Čak i kada su u pitanju neadekvatna neprijatna osećanja koja nisu posledica postojanja neke stvarne stimulusne situacije, već pogrešnog načina razmišljanja i vrednovanja, tada opet nije problem u samim osećanjima, već u načinu razumevanja i vrednovanja.
Baš kao što ne bismo želeli da nas svaka situacija čini ljutim ili tužnim, ne bi trebalo da želimo neselektivno da doživljavamo prijatne emocije u svakoj situaciji.
Iako nisu prijatne, negativne emocije su neophodne za zdrav život. One nam daju protivtežu pozitivnim emocijama. Pitanje je da li bi se bez negativnih emocija pozitivne osećale i dalje jednako dobro. Takođe motivišu radnje koje su od suštinskog značaja za naš opstanak (pr. borba, beg ili reakcija zamrzavanja).
Negativne emocije saopštavaju osobama u našem okruženju da se suočavamo sa stresorima i da nam je potrebna podrška. Takođe služe samopotvrđujućoj funkciji. To podrazumeva da nam govore da se nešto važno u našem životu menja ili na to utiče. Osim toga, pomažu nam da naučimo kako da se nosimo sa stresorima koji se ponavljaju tokom vremena.
Prijatna osećanja
Sa druge strane prijatne emocije nisu uvek prilagodljive za svaku situaciju. Određena istraživanja govore da povećana pozitivnost može biti povezana sa negativnim psihološkim i zdravstvenim ishodima. Primer su ljudi sa izuzetno visokim nivom pozitivnih emocija skloni rizičnijem ponašanju, kao što su kozumiranje alkohola, prejedanje, upotreba droga…
Mnogo je situacija kada pozitivne emocije podstiču našu motivaciju. Na primer, student koji se oseća pozitivno u vezi sa svojim izborom fakulteta verovatnije će učiti za svoje časove. Međutim to nije uvek slučaj.
Jedna studija je pokazala da su ljudi koji su bili pozitivno raspoloženi imali lošije rezultate u takmičarskim zadacima. Mnogi ljudi mogu smanjiti napor u učenju ili zadatku nakon što se osećaju posebno optimistično. Primer su učenici koji su se osećali pozitivno u pogledu postignutog napretka na svojim akademskim ciljevima, da bi već sledećeg dana provodili manje vremena radeći na tim ciljevima, dok oni koji su se osećali negativno u pogledu napretka u svom akademskom cilju povećali vreme koje su potrošili na te ciljeve narednih dana. Neki ljudi mogu koristiti negativne emocije da podstaknu svoju motivaciju.
Svrha emocija
Ako se vratimo na to da emocije imaju svoju funkciju u odnosu na određenu situaciju, možemo zaključiti da neprijatna osećanja ne samo da nisu negativna, nego su veoma korisna jer svako ovakvo osećanje ima svoju svrhu.
Kako je opšti kontekst u kom nastaju neprijatna osećanja procena da je ugrožena neka vrednost, možemo reći da je opšta funkcija neprijatnih osećanja preživljavanje. Dok neprijatna osećanja služe preživljavanju, prijatna osećanja su povezana s kvalitetom života.
Kada smo u stanju da identifikujemo, prihvatimo i upravljamo svojim prijatnim i neprijatnim emocijama, dajemo sebi najbolju šansu da živimo uravnotežen i smislen život.